KOMPLETAN VODIČ ZA PILANE
KOMPLETAN VODIČ ZA PILANE
Drvo je jedan od centralnih elemenata naših života. Drvo podržava naše domove i krovove nad našim glavama. Jedemo na drvenim stolovima, kuhamo drvenim kašikama i uživamo u arhitektonskim detaljima drvenih ormara. Naše slike čak stavljamo u drvene okvire. Ipak, mnogi ljudi uzimaju drvo zdravo za gotovo, ne prestaju da razmišljaju kako dobijamo drvo koje je temelj za mnoge stvari u našim životima.
Ako želite znati kako pilane obrađuju drvo, ovaj kompletan vodič za pilane će vam pružiti sve informacije koje su vam potrebne. Saznajte više o procesu propusnosti pilane i kako se sirovi trupci pretvaraju u gotove drvene proizvode. Odgovorićemo na pitanja poput:
ŠTA JE PILANA?
Pojam pilana može se odnositi na dva različita koncepta unutar industrije. Prva je lokacija na kojoj ljudi melju građu. Pilana je svo zemljište na kojem se pilana nalazi - dvorište za sortiranje trupaca, mlinske mašine i prostor u kojem se sortiraju i skladište drvene daske. Pilana također ima prostore na licu mjesta za administraciju i održavanje mlina.
Pilana se također odnosi na određeni mehanizam za rezanje ili piljenje. Ove mašine pretvaraju okrugle trupce u pravougaone drvene građe za upotrebu u proizvodnji. Tehnički, pilanska industrija mašinu za testerisanje sa jezgrom naziva glavom, ali za glavu je potrebna opsežna potporna struktura da bi ispravno funkcionisala. Možda je najtačnija definicija pilane da je cijeli sistem taj koji trupce pretvara u drvnu građu.
Bilo da koristite riječ za pojedinačnu pilanu ili cjelokupnu operaciju glodanja drveta, pilane su sama po sebi puna mjesta. Većina modernih pilana su ogromna komercijalna preduzeća sa visokom produktivnošću. Neke od ovih lokacija zapošljavaju stotine radnika i zakazuju rotirajuće smjene 24 sata kako bi proizvodnja drva bila efikasna.
KADA JE IZUMLJENA PILANA?
Prije izuma pilane, ljudi su ručno rezali, cijepali i blanjali drvene ploče uz pomoć ručnih alata. Kasnije su ljudi koristili pilu, dugačku oštricu koja je sekla trupce dok su ljudi vukli testeru. Ovaj proces je bio zamoran i naporan i zahtijevao je poboljšanja.
Istorija pilana datira još od Rimskog carstva. Prva poznata pilana se zove Hierapolis pilana i datira oko trećeg veka nove ere. Pilana je otkrivena kada su arheolozi pregledali sarkofag mlinara u današnjoj Turskoj, koja je nekada bila Mala Azija. Na sarkofagu se nalazio izdignuti reljef vodenog točka sa kliznim mehanizmom i dvije pile koje su sekle kroz blokove.
Rimska pila na vodeni kotač predstavljala je značajan napredak u inženjerstvu i proizvodnji. Oko šestog veka, pilane kamena na vodeni pogon pojavile su se širom Vizantijskog carstva. Do 11. veka ove pilane su se proširile od Španije i severne Afrike do centralne Azije.
KO JE IZUMIO PILANU?
Dizajn pilane ostao je u suštini isti sve do industrijske revolucije, kada je neko izumeo list kružne testere. Istoričari obično pripisuju Samuelu Mileru, koji je dobio britanski patent za oštricu 1777. Drugi tvrde da su je Holanđani razvili u 17. veku ili da je to bila američka šejkerska sestra Tabitha Babbitt. Ko god da ju je izmislio, visoka cijena tračne testere i lošije oštrice značili su da nije bila široko korištena sve do sredine 19. stoljeća. Danas većina pilana koristi tračne pile industrijske veličine.
ŠTA MOGU DOBITI U PILANI?
Pilana može proizvesti velike količine svih vrsta drvne građe, iako je većina pilana specijalizovana za određenu vrstu drveta. Pilane u Sjevernoj Americi prerađuju jednu od dvije vrste drveća, meko drvo ili tvrdo drvo.
Stabla mekog drveta su zimzeleno ili četinarsko drvo sa trajno pričvršćenim iglicama. Ove vrste uključuju kedar, bor, smreku, kukutu, jelu i sekvoju. Drveće lišćara su listopadne vrste koje u jesen opadaju, a u proljeće stvaraju nove. Vrste poput oraha, javora, bukve, trešnje, brijesta i hrasta su sve vrste tvrdog drveta.
Ove vrste zahtijevaju različite strojeve i alate za obradu. Neke pilane kupuju opremu za obradu obje vrste drveća, iako je to neuobičajeno. Uglavnom možete pronaći materijale od mekog drveta u gruboj stolariji i okvirima zgrada, koje koriste lake komercijalne građevinske industrije. Stambena izgradnja koristi građu od tvrdog drveta za gotove proizvode kao što su namještaj, podovi, stepeništa i ploče od šperploče.
KAKO SE POKRETU PILANE?
Kao i kod većine oblika tehnologije, izvor energije pilane značajno je evoluirao tokom decenija. Početni mlinovi su imali vodene točkove, koji su ustupili mjesto vjetrenjačama. Oba ova sistema bila su podložna promjenama vremena. Radnici nisu mogli da rade na pilanama ako je izvor vode presušio ili vetar prestao da duva. Ove vrste pilana su također koristile neefikasne poluge i šipke koje nisu stalno pile.
Početkom i sredinom{0}} stoljeća para je bila primarni izvor energije za pilane. Pilane bi mogle ponovo da iskoriste svoj drveni otpad koristeći otpad za gorivo za parne kotlove. Kotlovi su pokretali osovine turbina, koje su okretale listove kružne i tračne pile. Ovi kotlovi su korišteni prvenstveno zbog obilja drvnog otpada, tako da gorionici na lož ulje nikada nisu postali popularni.
Sredinom 20. stoljeća većina stacionarnih pilana je postupno isključila parnu energiju i zamijenila je električnom. Ovaj izvor energije nastavlja biti primarni izvor koji je na snazi i danas. Prijenosne pilane obično ne koriste električnu energiju jer su mlinovi koji ih koriste obično izvan električne mreže. Umjesto toga, mobilne pilane koriste izvore energije na dizel i benzin. Trenutno nema ozbiljnog pomaka ka solarnim izvorima energije za pilane jer proces proizvodnje zahtijeva velike količine energije.
Osim okretnih noževa i transportera, pilanama je potrebna i struja za druge sisteme. Moderne pilane koriste kompjutere za skeniranje trupaca i određivanje optimalne efikasnosti rezanja. Računarski sistemi zatim šalju digitalizovane informacije komponentama pilane kako bi zadovoljili dnevne potrebe. Svi ovi napredni procesi zahtijevaju električnu energiju.
